Generacije

Jučer sam upoznala jednu curu, ima 16 godina. Doselila se sa porodicom iz Schwarzwald-a u sjevernu Njemačku da bi ovdje završila školu. Dole nije imala mogućnosti da posjeti školu koju bi htjela, jer joj ocjene nisu bile najbolje a i nije joj se sviđala okolina i život. Ja se divim njenim roditeljima da su samo se samo za svoju kći preselili 600 kilometara. Ona nastavlja da priča. Živjela je u malom selu i narod nije bio cool. Žašto, upitah je. Odgovara da bi narod odma svakog ogovarao ko bi pušio u školi ili pio alkohol. Na to ne odgovaram ništa nego zadržavam svoje mišljene za sebe. Ako je super cool sa 16 godina pušiti, hodati po diskotekama i napijati se, onda žalim ovi društveni život.


Mala je prijatna i moram da priznam da je dosta zrela za svoje godine, iako su mi neki sumnjivi neki njezini izrazi. Moglo bi se reči da su joj roditelji bogati a ona ipak mora da svoj novac sama zaradi, da bi se naučila odgovornost, s time je dobila moj respekt.


Nakon nekoliko zajednički sati provedeno skupa saznajem još više o životu jedne tinejđerke. U školi je izgleda normalno da se troše droge i alkohol isto kao i da vlada jako nasilje. Pitam je kako se današnji mladež izražava, naravno da je se i to izmjenilo u zadnjih 10-ak godina, što i nije začuđujuće. Kako ona dobra narodna kaže „Onda je bilo sve bolje“. Upravo to i ja osjećam dok razgovaram sa tinejđerkom. Dolazim do zaključka da starim i nadam se da moja djeca, ako ih ikada budem imala, neće upasti u slićno društvo.

Pozdravlja vas vaša
Amitaf

amitaf86
Bosanka. Studiram i živim u Njemačkoj. Pišem blog na njemačkom jeziku. Trudim se da naučim pisati pravilno bosanski. Zahvalna sam svima za kritiku, uz koju želim naučiti pravilno pisanje.

Komentariši