Sjećam se …

Sjećam se čovjeka, kojeg za duže vremena nije bilo, pošto je radio u inozemstvu, kako bi se vratio sa mnogo poklona koji bi, na moje iznenađenje, bili svi za mene. Kada bi opet otišao ja bi se igrala sa njegovim sinom. Kada bi nam bilo dosadno mi bi trčali kroz bašte i penjali se po balkonima.

U zimi bi pravili snješka ili pretvarali temelje ne završenih kuča u rampu, niz koju bi se klizali na vreći punoj sijena. Dok bi proljeće stiglo mi bi ganjali malo jare da bi mogli da se igramo s njime. Poslije bi nas koza ganjala, dok bi se moj prijatelj spasio na drvo ja bi sva u strahu i uplakana trčala kući.

Opet sjećanje na čovjeka kojeg sam nekada jako voljela. Čovjeka, koji me je uvijek pozdravljao sa osmijehom. Čovjeka, koji je se uvijek igrao sa mnom. Čovjeka, koji je sa barbikama i lutkicama pod rukom išao prema meni i objasnio mi, da je sve samo za mene. Čovjeka, kojeg poslije upada vojnika u našu kuću nisam više nikada vidjela. Sjećam se jednog predivnog čovjeka, koji je za uvijek otrgnut od nas.


Neka mu Allah dž. š. podari vječiti rahmet i dženet.


Hasan.

amitaf86
Bosanka. Studiram i živim u Njemačkoj. Pišem blog na njemačkom jeziku. Trudim se da naučim pisati pravilno bosanski. Zahvalna sam svima za kritiku, uz koju želim naučiti pravilno pisanje.

Komentariši